Postoje djeca koja jednostavno puno plaču i gotovo je nemoguće uvijek otkriti razlog. Na roditeljima je da probaju što je u njihovoj moći, isprobaju razne tehnike, daju si truda, ali... Nekad jednostavno ne pomaže ništa i nekad nije ni do bolesti niti do nekog nama jasnog stanja. U tom slučaju roditelji često počnu osjećati nemoć, krivnju, osjećaju se nesposobnima pomoći mu. Ono bitno što se od vas traži je da budete uz dijete, prihvatite takvu situaciju i ne izgubite kontrolu nad svojim ponašanjem. Sigurno nećete biti sretni, no riješite se ideje da pod svaku cijenu morate moći zaustaviti plač. Očito je da nekad ni dijete ne može stati plakati unatoč svim vašim nastojanjima.

Pedijatar će vam pomoći koliko je u njegovoj moći jer ako uistinu postoji tjelesni uzrok, tu stvarno trebate njihovu pomoć. No čini se da čak ni bolest nije nužno povod za djetetov plač. Možda ni dijete samo ne zna zašto plače. Možda je vidjelo vas kako se osjećate tužno pa sad plače i zbog toga. Teško će reći. Riješite se osjećaja krivnje da ste nesposobni, izdržite dok traje i budite uz njega. Vaša blizina, miris, glas, nježna glazba, dojka ili možda duda varalica, nekad je najviše što možete napraviti.

Budite sigurni da ovakvi periodi ne mogu trajati predugo iako se čine kao vječnost. Nađite način i da vas netko zamjeni nakratko dok uhvatite zraka i priberete se jer taj plač boli i vas same. Bitno je da dijete ne plače usamljeno i ostavljeno. Da zna da ste uz njega čak i kad se ništa drugo ne može učiniti nego čekati da prođe štogod da ga tjera na taj plač.

Nazovite Hrabri telefon za roditelje ili neko drugo savjetovalište, ako mislite da niste još sve isprobali, uvijek postoji negdje netko tko će vas poslušati i podržati vas da ustrajete i u najtežim trenucima. Ili tko se može domisliti još nekoj stotoj ideji koju niste iskušali.

Tekst: Ivančica Tarade

Foto: Profimedia