Motorika beba od rođenja do prvih koraka

Motorički razvoj djeteta u osnovnim je karakteristikama jednak kod sve djece, no ne razvija se kod svakoga istim tempom. Tako će se neke bebe već s tri mjeseca okretati na trbuščić i čvrsto odizati glavu, dok će druge tu vještinu svladati oko petog mjeseca života

Svaki roditelj složit će se s činjenicom da uz djecu, koja rastu poput gljiva nakon kiše, vrijeme leti dvostruko brže. Razvoj u prvim mjesecima života iz dana u dan oduševljava ponosne roditelje, a mališani često i sami sebe iznenade. Stoga je jako važno da odrasli djeci do prve godine života posvećuju posebnu pozornost. Iako se rode kao predivna, sićušna i bespomoćna bića, njihova moć kretanja iz dana u dan sve je veća. Motorički razvoj djeteta u osnovnim je karakteristikama jednak kod sve djece, no ne razvija se kod svakoga istim tempom. Tako će se neke bebe već s tri mjeseca okretati na trbuščić i čvrsto odizati glavu, dok će druge tu vještinu svladati oko petog mjeseca života. S obzirom na to da svaki mališan odrasta svojim tempom, razvoj djece nije dobro uspoređivati. Svakako, dijete tijekom razvoja treba podržavati, ali ne i forsirati. Tako ćete ponekad pomoći svom mališanu da dođe do teško dostupne igračke, ali ga s druge strane nećete stavljati u sjedeći položaj ako njegovo tijelo za to još uvijek nije spremno. Kada se govori o motoričkom razvoju djeteta, važno je imati na umu da je mentalni razvoj djeteta ono što potiče njegove kretnje. Djetetova je znatiželja ono što ga tjera naprijed, u ispitivanje novih mogućnosti i stjecanje novih spoznaja, stoga se može zaključiti kako su mentalni i motorički razvoj djeteta nedjeljivi.

Kako je pokret osnovni način izražavanja osjećaja, uspostavljanja neverbalne i kasnije verbalne komunikacije te ovladavanja prostorom i postizanja samostalnosti, veoma je važan za razvoj ljudskog tijela. Dijete se još u majčinu trbuhu počinje kretati, a njegov motorički razvoj nakon rođenja odvija se potpuno spontano prema prirodnim zakonima kretanja.

Razvoj beba promatra se iz potrbušnog i leđnog stava. Kod novorođenčeta motorički su obrasci refleksne prirode. U potrbušnom stavu zglobovi su novorođenčeta svinuti, a glava leži okrenuta u jednu stranu. Tek rođena beba nije sposobna sama glavu okrenuti na drugu stranu. U leđnom položaju puno je živahnija te pruža i savija ruke i noge. U to vrijeme na podražaje iz vanjskog svijeta beba reagira naglim širenjem ruku u stranu, koje se naziva Moroovim refleksom ili refleksom plašenja. Slušni i vizualni osjeti počinju se koordinirati, a novorođenče pogled usmjerava prema izvoru zvuka. Već šest tjedana nakon rođenja beba počinje lagano opuštati zglobove te, potaknuta zanimanjem, u potrbušnom stavu počinje odizati glavicu.

S navršena dva mjeseca života zdrava je beba u stanju nekoliko sekundi držati glavicu odignutu od površine i pritom se oslanjati na ručice koje su priljubljene uz tijelo. U to vrijeme većina djece (75%) postaje optički orijentirana, pa u leđnom stavu fiksira pogledom roditelje ili neku drugu osobu i pruža ruku kao da ih želi dohvatiti. Još su uvijek pokreti masivni, odnosno beba reagira cijeli tijelom. Potkraj drugog mjeseca djetetu je najdraža igra rukicama.

S tri mjeseca postiže prvi sigurni antigravitacijski stav - uz glavu odiže i ramena za oko 45 stupnjeva te se oslanja na laktove. Dok je na leđima ručice stavlja u usta, a nožice podiže tako da u kukovima i koljenima čine 90 stupnjeva. Počinje razvijati i prvi hvat, prstima i dlanom. Osim kretanja udova i glave, sve je učestalija mimika lica i glasanje, a reflekse pomalo zamjenjuju voljne radnje.

 

Tijekom četvrtog mjeseca života mališan je u stanju prenijeti ravnotežu na jedan lakat ruke kako bi drugom mogao dohvatiti predmete. Naime, u tom razdoblju beba raspoznaje boje, a poboljšava se i njezin vid, pa vidi i udaljene predmete. One koji ga privuku hvata rukom i odmah stavlja u usta. Neke bebe s četiri mjeseca već svladaju okretanje s trbuha na leđa i obratno. Isprva to učine sasvim slučajno i iznenade same sebe, pa je u ovom razdoblju poželjan pojačan oprez. Ako i na sekundu bebu ostavite na krevetu, kauču ili nekoj drugoj povišenoj podlozi, ona bi se u tren oka mogla naći na podu. Osim toga, četveromjesečna beba može se kretati i pomoću pokreta "plivanja", koje je u stanju činiti dok leži na trbuhu.

S pet mjeseci vaš je mališan već pravi majstor u okretanju leđa-trbuh, trbuh-leđa. Hvata igračke s jedne i druge strane tijela te ih premješta iz ruke u ruku. Hvat rukom sada je jači pa može sam držati bočicu i igrati se tijekom hranjenja. Sve radoznalije istražuje vlastito tijelo, pa dok leži na leđima hvata stopala i gura ih usta te dodiruje genitalije i koljena. Iako neke bebe već sad pokazuju aspiracije za sjedenjem, njihova kralježnica i muskulatura još nije spremna na takav pothvat. Ipak, ako dijete od pet mjeseci dovedete u sjedeći stav ono će jedno kraće vrijeme sjediti uz lagano savijenu glavu i leđa te pružati ruke prema naprijed i oslanjati se raširenim prstićima. Taj se stav naziva prva obrambena reakcija i ne smatra se sjedenjem. Nešto čvršći stav tijela kod sjedenja imat će dijete od šest mjeseci, ali smatra se da je spremno za sjedenje tek kada je u stanju samo se ustati iz ležećeg položaja u sjedeći.

U šestom mjesecu života vaše dijete nema mira. Okreće se u svim smjerovima, zanima ga sve što se događa oko njega, sve čuje, vidi, dodiruje i pritom se kreće kako najbolje zna i umije. Neka djeca sa šest mjeseci počinju gmizati (vojnički puzati), odnosno odguruju se podlakticama o podlogu i vuku se po trbuhu. Takvo puzanje nije pravo puzanje.

Njemu, naime, prethodi balansirano kretanje rukama i zauzimanje četveronožnog stava. Do njega dijete dolazi odižući trup od podloge, opirući se na ruke i koljena. U tom stavu može se njihati naprijed natrag te raditi na ravnoteži vlastitog tijela. Tu vještinu vaš mališan razvija tijekom sedmog i osmog mjeseca života, kad postaje sve pokretnije, brzo uči i napreduje. U počecima puzanja djeca se najčešće kreću unatrag dok ne shvate na koji način tijelo preusmjeriti naprijed. Kod neke djece možete primijetiti da se kreću na leđima odižući i spuštajući guzu pri čemu se odguruju nogama. I to je način puzanja.

U sedmom mjesecu većina djece sjedi bez oslonca i glavicu drži sigurno, a neka se djeca već tada mogu sama posjesti. Kada je u sjedećem položaju, beba pruža ruke u stranu i brani se od pada. Ako vaše dijete do tada još nije svladalo vještinu dizanja u sjedeći položaj, ne brinite se, to će zasigurno postići tijekom osmog mjeseca. Postat će i pravi mali profesionalac u puzanju, a kako njegovi mišići budu jačali, pokušavat će ustajati.

 

Do kraja osmog mjeseca i početkom devetog, beba će se podizati uz namještaj i polako stavljati nogu ispred noge. U tom periodu dijete je toliko aktivno da neće imati vremena za spavanje. Naime, možete očekivati da će se mališan buditi usred noći samo kako bi isprobao sjedenje ili stajanje u krevetiću. Sada već sjedi održavajući ravnotežu bez ruku s kojima se može slobodno igrati, a kada krene padati prema natrag pruža ruke i spašava se od pada.

Uvijek je važno imati na umu da se svako dijete razvija svojim tempom. Tako do desetog mjeseca života, na ovaj ili onaj način, sva djeca propužu, a mnoga i stoje uz oslonac. Neka djeca hodaju uz namještaj, a neka čak i naprave prve korake. Do sada su svi usavršili sjedenje, okretanje i mijenjanje položaja, a zbog mnogih aktivnosti puno nemirnije spavaju. U ovom periodu funkcija šake sve je bolja, dijete je sve spretnije i počinje slagati predmete jedan u drugi.

 

Tijekom 11. mjeseca života dijete se najvjerojatnije može spustiti u čučanj bez pada, a može i stajati na prstima te stupati. Kada stekne sigurnost u hodanju uz namještaj, postupno će se pustiti i pokušavati hodati bez pomoći. Tada počinje jedno od stresnijih razdoblja za roditelje - vrijeme padova, spoticanja i manjih nezgoda.

Do kraja prve godine života kod većine djece pojavljuju se prvi samostalni koraci prema naprijed. Valja napomenuti da se početno hodanje razlikuje od razvijenog hoda. U početku dijete hoda više ili manje raširenih nogu, a uz pomoć ruku održava ravnotežu. Iako većina djece do navršene prve godine života samostalno stoji i hoda, normalno je da dijete do 18 mjeseci života hoda bez ičije pomoći. Bilo kako bilo, važno je znati da se svako dijete razvija svojim tempom. Stoga ne valja uspoređivati ili forsirati djecu, nego ih treba poticati u razvoju.

 

Tekst: Neža Šiptar
Foto: Profimedia

 

Ovo su dvije stvari kojima ne bi trebali učiti djecu

 

 

Rani znakovi razvojnih poremećaja kod djece

Preporučujemo

Tagovi: , ,

Vezano uz temu

I padanje može biti korisno...

Hodanje je važna ‘disciplina’ koja se trenira po…

Mala škola puzanja

Psić uči bebu vještini puzanja po podu. Preslatko!…

Bebe i puzanje

Puzanje je prirodno postignuće djeteta. Puzanjem, dijete jača…

Tako se uči puzati!

Mama Lisa Weber je snimala svoju bebu tijekom…

Pročitajte i:

Svi okusi majčina mlijeka

Okus mlijeka se mijenja zajedno s hranom koju majka dojilja pojede. No, bez brige, sve…

Znakovi da je dojenče sito i dobro napreduje

Kako biste lakše odredili je li vaša beba na prsima sita, promatrajte njezino ponašanje tijekom…

Razvoj šake od rođenja do šestog mjeseca: Zašto nije dobro stavljati prste u bebine šake

Beba se rodi s refleksom hvatanja, koji se, tijekom rasta i razvoja postupno gubi. Pogledajte…

Pomoć kod bolnih i ispucalih bradavica kod dojenja

Najčešći uzrok bolnih i ispucanih bradavica jest bebino nepravilno hvatanje bradavice kod dojenja. Potrebno je…