Ovisno o dobnoj skupini, između 7% i 9% roditelja navelo je da dijete nije nikad dojeno. Oko 20% djece dojeno je jedan ili dva mjeseca, a između 35% i 40% djece u svakoj od skupina bilo je dojeno do 4 mjeseca starosti. Oko 9% djece je dojeno do godine dana starosti.

Zbog medicinskih razloga i odvojenosti od majke djeca s teškoćama u razvoju te ona rođena kao neurorizična nešto su rjeđe dojena. Ispitivanje je također pokazalo da je dojenje povezano sa stupnjem obrazovanja majke, njezinom dobi i socioekonomskim statusom. Tako rjeđe i kraće doje mlađe majke, nižeg obrazovanja i nižega socioekonomskog statusa, dok više obrazovane majke doje duže. Među regijama se izdvaja Sjeverna Hrvatska, gdje majke u prosjeku duže doje.

Neke su od majki spontano uz pitanje o dojenju navele komentare koji sadržavaju objašnjenja nedojenja odnosno prestanka dojenja. Dio se odnosio na prepreke s kojima se susreću roditelji čija su djeca hospitalizirana, a među preostalima bili su sljedeći:

  • Nisam željela dojiti, nisam to bila spremna prihvatiti, mislim da je nadomjestak dovoljno dobar za dijete.
  • Izgubila sam mlijeko zbog stresa.
  • Majka je dosta mršava i nema mlijeka.
  • Mlijeko nije bilo dovoljno hranjivo i to je bio razlog što nisam više dojila dijete.
  • Nisam imala mlijeka s niti jednim od troje djece.
  • Dojila sam do mjesec dana, ali to mu više nije bilo dovoljno.
  • Dojila sam 11 mjeseci, poslije više nije htjelo.

Zanimljivo je da u oko 50% slučajeva majke procjenjuju da je stajalište pedijatra i patronažne sestre da dojenje ne treba ograničavati ako tako žele majka i dijete.

Tekst: u izradi teksta korištena publikacija „Kako roditelji i zajednice brinu o djeci najmlađe dobi u Hrvatskoj, Ured UNICEF-a za Hrvatsku

Foto: Thinkstock