Na koji bi način roditelji trebali biti uključeni u motorički razvoj djeteta do prve godine života?

Većina roditelja nije svjesna da svakodnevna njega, hranjenje, maženje i igra predstavljaju izvrstan i prirodan način poticanja motoričkog razvoja djeteta. U pravilu, dijete od najranije dobi treba postavljati na trbuh kada je budno kako bi samostalno vježbalo i usvajalo nove vještine (odizanje glave od podloge, odizanje ramena postavljanjem na podlaktice, odizanje zdjelice podvlačenjem koljena i zauzimanjem “četveronožnog” položaja te usvajanjem posjedanja i puzanja. Baby handling – vještina postupanja s djetetom tijekom svakodnevnih aktivnosti kao što su nošenje, oblačenje, svlačenje, podizanje i slično, pridonose bržem usvajanju poželjnih obrazaca motoričke aktivnosti. Nedvojbeno masaža i vježbanje pridonose uspješnosti usvajanja novih vještina. U svim navedenim aktivnostima odvija se bogata komunikacija na emocionalnoj razini, koja je dragocjeni element u emocionalnom razvoju djeteta i stvaranju optimalnih uvjeta za zdrav psihosocijalni razvoj.

Često se spominje da djecu treba poticati, ali ne i forsirati u razvoju. Što to točno znači?

Aktivnosti kojima potičemo motorički razvoj traže suradnju djeteta. Ako roditelj ima osjećaj da određena aktivnost ne paše djetetu, treba je prekinuti i započeti neku drugu, pa pokušati kasnije. I ovdje vrijedi temeljni princip: treba osluškivati vlastite instinkte i pokušati procijeniti što djetetu odgovara pa upravo to činiti. Prisilu bilo koje vrste treba izbjegavati.

cime-poticemo-cime-otezavamo-motoricki-razvoj-djeteta
Baby laying in play structure, Image: 296239756, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Altrendo

Može li roditelj ometati motorički razvoj vlastitog djeteta?

Rijetke su situacije kada roditelji mogu poremetiti optimalni motorički razvoj djeteta. To se događa kod zanemarivanja djeteta, kada dijete većinu vremena provodi u krevetiću bez tjelesnih i emocionalnih poticaja iz okoline. Nešto se češće susreće pojava da dojenče roditelji ili rodbina nauče veselo skakutati držeći ga za ruke prije negoli je počelo samo ustajati. Nagon da se uspravimo i počnemo se kretati vrlo je jak i on je glavni motiv svih prethodnih faza napredovanja – odizanje ramena od podloge, potom zdjelice (postavljanjem na koljena), potom puzanje, klečanje i tek na koncu ustajanje uz iskorak i pridržavanje rukama. Ako dijete nauči da se u uspravni položaj dolazi tako da ga drugi drže za rukice, sve prethodno opisane radnje zanemaruje (predstavljaju mu nepotrebni trud). Na koncu sva ta djeca prohodaju, ali u školskoj dobi postoji mjerljiva razlika u spretnosti, poglavito kada je riječ o aktivnostima u parteru. U djece koja su imala poteškoća u motoričkom razvoju (zbog krvarenja u mozgu, nedostatka kisika ili drugih razloga) još je važnije ne dopuštati djetetu postavljanje na stopala prije nego što to uspije učiniti samostalno.

Na koji se način može prepoznati rano odstupanje od normalnoga motoričkog razvoja?

S obzirom na to da je dijete kod pedijatra sedam puta tijekom prvih 18 mjeseci života, procjenu razvoja prepustio bih njemu. Naime, varijacije normalnog razvoja velike su i treba posjedovati specijalizirano znanje i iskustvo kako bi se uočili obrasci koji upućuju na bolest. Pokušaji samoprocjene motoričkog razvoja najčešći su izvor nepotrebnih frustracija i traume roditelja.

Od kojih posljedica može trpjeti dijete ako se motorički razvoj do prve godine života ne kreće u pravilnom smjeru?

Daleko najveći postotak djece s odstupanjem u motoričkom razvoju, uz odgovarajuće praćenje i stimulaciju (vježbe), ozdravi u potpunosti. To se događa zahvaljujući nevjerojatnom potencijalu mozga da se pod utjecajem vanjskih podražaja (npr. medicinske razvojne gimnastike) sva oštećenja saniraju i uspostavi normalna funkcija. U malog broja djece zaostaju određene blaže poteškoće kao što je nespretnost, ružan rukopis, poteškoće čitanja, govora i slično, što se upornim interdisciplinarnim radom (fizijatar, logoped, defektolog) može umanjiti ili u potpunosti eliminirati. Tek vrlo malen broj djece, u pravilu s najtežim oštećenjima mozga, ima motorički deficit koji znatno otežava svakodnevno funkcioniranje i kretanje.

cime-poticemo-cime-otezavamo-motoricki-razvoj-djeteta
Female hands doing massage and gymnastic baby, Image: 290749592, License: Royalty-free, Restrictions: , Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Alamy

Što biste savjetovali novopečenim roditeljima kada je u pitanju motorički razvoj?

Neka se ponašaju onako kako su se roditelji ponašali tisućama godina. Osluškivanje vlastitog instinkta, uspostava tople i bogate komunikacije s djetetom te osjećaj sreće i zadovoljstva najbolji su put prema skladnom cjelokupnom razvoju djeteta. Masaža i vježbe, a napose igra, najbolji su put poticanja.

Kakvo je Vaše mišljenje od guralicama, hodalicama i ostalim dječjim pomagalima?

Nevedene su sprave umotvorine suvremenog društva i nisu bez utjecaja na motorički razvoj djeteta. U pravilu one mijenjaju prirodni put ovladavanja motoričkim vještinama, pružaju neprirodne prečace u razvoju i ne preporučuju se. Tako dijete koje veselo sjedi u hodalici i odguruje se po stanu ne vidi svoje noge, odnosno izostaje povratna informacija i povezivanje onoga što dijete osjeća svojim nogama i onoga što se s njima događa. Ostatak tijela pritom se nalazi u neprirodnom položaju i nema njegovih popratnih motoričkih aktivnosti. I konačno, postoje ozbiljni sigurnosni razlozi (padovi, prevrtanja) zbog kojih te sprave nije preporučljivo upotrebljavati.

Razgovarala: Neža Šiptar

Foto: Profimedia