U normalnim okolnostima, i kada u razvoju nije bilo nikakvih čimbenika koji bi mogli negativno utjecati na njega, razvoj djeteta se odvija spontano. Normalno je da se bebe razlikuju jedna od druge, a te razlike možemo zapaziti i tijekom motoričkog razvoja.

Svakome djetetu treba samo dovoljno prostora, vremena i strpljenja, te da mu roditelji dopuste slobodu u vlastitom otkrivanju i usvajanju motoričkog razvoja. Velika je pogreška roditelja stavljati dijete u određene položaje koje ono, samo po sebi, još nije usvojilo. Istina je, da postoje približne faze u razvoju, kada će dijete osvojiti određene motoričke uzorke. Međutim, apsurdno je, čak i štetno, uspoređivati dijete s vršnjacima iste dobi, i istovremeno ih forsirati na određene položaje za koje još nisu spremni.

Važnije od toga kada će dijete naučiti određeni položaj ili pokretni uzorak jest kojom kvalitetom i kako će to učiniti. A stavljanje beba u položaje za koje još nisu spremne, ne potiče kvalitetu.

Važno je djetetu dati dovoljno prilike za slobodno kretanje i vremena kako bi upoznalo svoje tijelo kroz pokret, te dovoljno mogućnosti za ponavljanje. Ponavljajući pokrete koji su u početku slučajni, dijete otkriva kako može povezati pokretne uzorke i tako pokretno (motorički) napreduje. Ako je kvaliteta njegova pokreta odgovarajuća, onda nema razloga za brigu, samo strpljivo čekamo i bebi dajemo slobodu.

Budući da je motorički razvoj sam po sebi očit, bebu ne stavljamo u sjedeći položaj, sve dok ona sama to ne može. Sve će se dogoditi kada za to dođe vrijeme. Kada beba postane dovoljno stabilna, razvije snagumišića i ravnotežu, ona će sama sjesti. Ako roditelji dijete stavljaju u sjedeći položaj prije nego što je ono u stanju sjesti samostalno, riskiraju razvoj njegovih kompenzacijskih mehanizama kretanja i držanja koji, kada je riječ o kvalitetnom motornom razvoju, nisu poželjni. Stavimo li u sjedeći položaj bebu koja to još nije u mogućnosti samostalno učiniti, zbog nedostatka stabilnosti i snage mišića u torzu i nedostatka ravnoteže, obično se povećava aktivnost mišića u ramenom pojasu, nogama ili se to kompenzira na neki drugi način. Takvo sjedenje je u potpunosti bez kvalitete i za motorički razvoj dojenčadi je nepovoljno. Osim toga, samo sjedenje nije nešto što bi bilo bitno za dijete. Više nego samo sjedenje, važno je da dijete osvoji prijelaze iz jednog položaja u drugi.

Djeca koja nemaju problema s kretanjem, rijetko dulje sjede na jednom mjestu. Važnije im je kretanje i prijelaz iz jednog položaja u drugi. Beba mora imati mogućnost mijenjanja položaja. Stave li roditelji rano bebu u sjedeći položaj, ne daju joj mogućnost da sama otkrije i kroz ponavljanje nauči, kako doći u sjedeći položaj, te što je još važnije, kako iz sjedećeg položaja doći ponovno u položaj za puzanje, u trbušne položaje ili bilo koji drugi položaj koji toga trenutka želi.

Važno je da se roditelji informiraju i upoznaju s pravilnim motoričkim razvojem njihove djece. Na taj način znat će što mogu očekivati i što može biti štetno za dijete. Važno je znati da beba prije sjedećeg položaja usvaja preokret na trbuščić i natrag na leđa, trbušni položaj, okrećući se u trbušni položaj lijevo i desno (pivotiranje), guranje nazad u položaj na sve četiri, a zatim puzanje, i kad je u položaju na sve četiri, onda prijelaz u sjedeći položaj. Čak i ako sjedenje usvoji prije nego položaj na sve četiri i puzanje, može se dogoditi da dijete umjesto puzanja na sve četiri, usvoji kretanje stražnjice, što nije uzorak normalnog kretanja i razvoja.

Budući da želimo da svako dijete prođe kroz prirodni tijek motoričkog razvoja, važno je ne prisiljavati ga na položaje na koje još nije spremno. Damo li bebi dovoljno prostora i vremena, to je najbolja podloga za njen kvalitetan motorički razvoj.

Tekst: Špela Gorenc Jazbec, dipl. fiziot., terapeut RNO

www.baby-handling.com

https://www.facebook.com/pages/BabyHandling/203002539742588?ref=hl

Foto: Profimedia