• Budite osjetljivi na bebine potrebe

Pravovremeno zadovoljavanje potreba vaše bebe (npr. hranjenje na zahtjev, a ne „po satu“) i provođenje samostalnog vremena s njom, pomaže bebi u izgrađivanju osjećaja sigurnosti te razvoja zdrave povezanosti između dojenčeta i roditelja. Ovo je neizrecivo važno tijekom cijelog dojenaštva, ali osobito u prvih 6 mjeseci bebina života. Upravo ta povezanost djetetu pruža osnovu za kasnije uspostavljanje autonomije i individualnosti.

  • Obratite pažnju na temperament svog dojenčeta

Prvi znakovi emocionalnosti kod beba jednim se svojim dijelom baziraju na bebinom temperamentu, odnosno na individualnim razlikama s kojima se djeca rađaju. Na primjer neka dojenčad je aktivnija; neke bebe je lakše umiriti nego druge. Temperament doprinosi i tome da se neke bebe lakše daju „nosati“, dok su druge na to puno osjetljivije. Imajte na umu temperament svog dojenčeta i izbjegnite situacije u kojima bi se ono moglo uznemiriti.

  • Koristite lice

Važan korak u zdravom emocionalnom razvoju djeteta je sposobnost dojenčeta da licem „razgovara“ s osobom koja se za njega brine. Na primjer, kad vaša beba počne gugutati, nasmijte joj se i pričajte s njom, na što će ona vrlo vjerojatno reagirati osmijehom i nastavkom gugutanja.

  • Prepoznajte kad je dojenčetu „dosta“

Naučite prepoznavati kada je vašem dojenčetu previše stimulacije i kad joj je potreban prekid aktivnosti. Čest signal je okretanje glave od izvora podražaja (npr. majke koja se s bebom igra). Malo se odmaknite od bebe te pričekajte da vas ponovno pogleda, što je njen signal kojim pokazuje da je ponovno spremna na igru.

Tekst: Ana Plazonić, prof. psih.

Foto: Profimedia