Danas je teško biti roditelj. Nema teta, stričeva, bratića, djedova ili baka da uskaču roditeljima kad god ima zatreba pomoć oko brige za mališane. Današnji roditelji nemaju ni iskustva u brizi za djecu i baš zbog toga su često prezaštitnički nastrojeni prema njima. Ove činjenice vrlo vješto koriste proizvođači dječje opreme kako bi ih ponukali na kupnju kojekakvih proizvoda koji često donose više štete nego koristi.

Kao recimo hodalice za bebe koje već godinama postoje na tržištu. Proizvođači uporno tvrde da se u njima beba sigurnije kreće i brže prohoda. Možda u njoj djeluje sigurnije, ali zapravo nije. U hodalici je beba viša, pa može doseći opasne predmete i mjesta do kojih inače ne može doći. U njima se mogu brže kretati, pa se vrlo često prevrnu i ozljede, razvija se i potpuno kriva skupina mišića, pa zapravo usporavaju razvoj hodanja. Upravo zbog svega navedenog u Kanadi su zakonom zabranjene. Već dugi niz godina!

Razmislite prije nego što kupite!

Nedavno se kod nas pojavio u ponudi proizvod koji je u potpunosti besmislen, ali vjerujem da će ga mnogi kupiti u nastojanju da zaštite svog mališana i sebi olakšaju. Radi se o privlačno dizajniranom zaštitnom ruksaku koji beba nosi na leđima kako bi se zaštitila glava kad se prevrne na leđa. A jeste li primijetili što beba radi kada padne na leđa? Drži glavu gore!

Sve bebe imaju instinkt da pri padu na leđa dignu glavu kako ju ne bi udarili. U isto vrijeme osjećaju i strah. To je emocija koju beba treba osjetiti i ne bi ju trebalo pod svaku cijenu nastojati eliminirati. Upravo strah bebi govori da treba biti oprezna. Noseći navedeni ruksak, koji vjerujem da im smeta i ograničava kretanje, beba ne nauči da treba paziti na glavu, pa kad s 2, 3 ili 4 godina padne na leđa, neće ju znati zaštititi i doći će do udarca koji će imati puno veće posljedice nego da glavom lupi iz niže visine u mlađem uzrastu.

Naravno da svaki roditelji nastoji zaštititi svoje dijete od ozljeda, ali to često prelazi u pretjerivanje. Uz odgovarajući nadzor djeci treba dopustiti da razvijaju svoje tjelesne sposobnosti. To je posebno važno kod beba. Svaki put kad roditelj pomaže bebi da se zarola ili joj olakšava penjanje na kauč čini joj medvjeđu uslugu. Uskraćuje joj priliku da stekne novo iskustvo i vještine koje će joj kasnije koristiti.

Mnogi roditelji nisu svjesni da to negativno utječe na kognitivni i emotivni razvoj. Svaki put kada dijete skoči, prevrne se ili popne na stolicu aktiviraju se neuroni i stvaraju nove sinapse u mozgu. Jeste li primijetili da sve više djece ima problema s govorom ili pažnjom? Nedovoljno kretanja, trčanja, vrtnje, isprobavanja novih sposobnosti ima negativne posljedice za djetetov razvoj.

Kroz uspjehe i neuspjehe suočava se i s emocijama poput frustracije, ljutnje ili pak sreće i uči kako se s njima nositi i kako ih kontrolirati. Pomoću njih uči razumijevati situacije i okolinu, te uči kako se ponašati.

I dok mnogi brinu da im dijete ne skače po lokvama jer će si smočiti noge ili stavljaju spomenuti ruksak u obliku pčelice ili bubamare na bebina leđa, često zanemaruju zaštitu od stvarnih opasnosti pri čemu djeca trpe teške ozljede ili smrtno stradaju. Svake godine tisuće djece završi u bolnici jer su popili sredstvo za čišćenje, pala niz stepenice, pričepila si prste ili pala s kreveta. Zato pripremite sigurno okružje i omogućite svojoj bebi da usavršava svoje sposobnosti, te jača emotivne i socijalne vještine.

Tekst: Iva Brčić, certificirana edukatorica, Udruga Najsretnija beba Hrvatska

Foto: Profimedia