1. Stabilni odnosi puni ljubavi Na dijete najviše utječu odnosi s njegovim najbližima. Da bi dijete odrastalo na zdrav način, potrebno je puno više od uravnotežene prehrane. Dijete treba toplinu i brižnost svojih roditelja kako bi steklo povjerenje u ljude, naučilo što znači suosjećanje i empatija. Stabilni emocionalni odnosi s jednom osobom ili uskim krugom osoba čine osnovu djetetova društvenog i intelektualnog razvoja. Pod tim uvjetima djetetu će se svijet činiti kao sigurno, predvidljivo mjesto koje razumije i u kojem može odigrati svoju ulogu.

  • Zašto je to važno? Međusobni odnos s djetetom u kojem ispunjavamo njegove izgovorene potrebe ili, pak, one koje “iščitavamo” iz njegove mimike, uče dijete da prilagođava svoje ponašanje i emocije. Nema potrebe da postane bijesno da bi mama shvatila da dijete zbog nečega negoduje, zato što je dovoljan samo jedan ljutit pogled da ona to shvati.

2. Prilagodba ritmu djetetova razvoja

Tijekom prvih godina djetetova života njegov se razvoj pomno prati. Mjerimo njegovu visinu, težinu, pratimo razvoj osjetila, motoričkih sposobnosti, prvih zubića, govora... Jednako je važno pratiti i intelektualni i emotivni razvoj kako bismo razumjeli djetetove prednosti i slabe točke. I, dakako, sve to bilo bi jednostavnije pratiti kad bi te vrijednosti jednako vrijedile za svu djecu. Ipak, one se prilično razlikuju i svakom se djetetu treba na neki način prilagoditi.

  • Zašto je to važno? Uloga roditelja je presudna. Dijete treba pratiti u njegovoj igri, naći vremena da se odgovori na njegova pitanja, biti mu potpora, ali ne da mu se sva rješenja odmah serviraju. Neka se razvija svojim tempom koji je katkad sporiji, katkad brži u odnosu prema drugoj djeci. Ako u nekom razdoblju roditelji potenciraju stvari za koje se dijete ne osjeća dovoljno spremnim, riskiraju da ono počne nazadovati. Isto vrijedi i ako zanemaruju njegove povećane intelektualne potrebe.

3. Prihvaćanje djetetove posebnosti

Svi intuitivno znamo da djeca ne odrastaju točno onako kako je opisano u knjigama. To nas, nažalost, ne sprječava da ih uspoređujemo s drugom djecom na gotovo svakom koraku.

Često zaboravljamo da određeno “kašnjenje” od prosjeka ne svjedoči o problematičnoj budućnosti, baš kao što “naprednost” u nekom segmentu djetetova razvoja ne svjedoči nužno o njegovoj općoj izvrsnosti.

  • Zašto je to važno? Pristupom djetetu koji se temelji na individualnim razlikama izbjegava se etiketiranje i iskušenje da nadareno dijete cijenimo i nagrađujemo više od usporenijeg. Nemoguće je predvidjeti razvoj djetetovih sposobnosti. Više se bavite djetetovim jačim stranama, prenesite na dijete svoj optimizam i stalno mu pružajte potporu.

4. Postavljanje jasnih granica

Kad djetetu kažete “ne!”, to ne znači da samo pokušavate uvesti red i disciplinu, nego djetetu pomažete da se uklopi u svijet s lakoćom i učite ga samokontroli. Na taj način sprječavate dijete da ugrize vršnjaka u vrtiću čim nastane najmanji konflikt.

  • Zašto je to važno? Naši mališani ne doživljavaju jasno postavljene granice kao frustraciju, nego kao ohrabrujuće okvire unutar kojih može nesmetano odrastati, iako to možda neće baš tako lako uvijek prihvatiti. Dr. Brazelton smatra da ako disciplina služi učenju i ako se provodi s puno ljubavi i na pravilan način, dijete će lakše prihvatiti postavljene granice i znati se primjereno ponašati. Osobito ako razumije njihov smisao. Zato se potrudite da mu ih objasnite.

5. Samopouzdanje i samopoštovanje

Slika koju o sebi gradi dijete stvara se od rođenja. Ako s ljubavlju utješimo dijete svaki put kad plače i pomognemo mu kad nas treba, poručujemo mu da može imati povjerenja u ovaj svijet. Poslije će djetetovo samopouzdanje izrastati na uvjerenosti da je voljeno. Kako bi se u to potpuno uvjerilo, katkad će činiti sve da vas odbaci od sebe. Tako će provjeriti da ste, unatoč svemu, uz njega.

Upravo zato roditelj treba postaviti jasna pravila koja valja poštovati: “Imaš pravo biti ljut, biti ljubomoran na mlađu sestru, željeti novu igračku..., ali sad stvarno pretjeruješ...”

  • Zašto je to važno? Ako je dijete samopouzdano, sposobno je razvijati se. Stvara pozitivnu sliku svoje budućnosti i ne da se obeshrabriti nakon prvog neuspjeha.

6. Stimulativni i dostupni roditelji

Svako dijete ima potrebu neko vrijeme tijekom dana provesti s roditeljima u aktivnostima koje voli. Ako djetetu stalno ponavljate koliko ga volite, a nemate se vremena njime baviti, nakon nekog vremena dijete više u to neće vjerovati. Osim ljubavi, potrebno je i kvalitetno zajednički provedeno vrijeme.

Inače, vaša ljubav neće biti uvjerljiva, a djetetovo će samopoštovanje biti poljuljano. Kroz zajedničku igru dijete uči o svijetu i međuljudskim odnosima na njemu zanimljiv način i također dobiva vašu posvećenost i ljubav.

  • Zašto je to važno? Dijete pomno prati način na koji se odrasli s njime igraju. Ako su naši postupci i riječi optimistični, djetetovo samopouzdanje raste, zato promislite prije nego izgovorite neku rečenicu. Čak i kad poraste i može se samostalno igrati, ono ima potrebu osjetiti roditeljsku prisutnost, osjetiti da se na njih može osloniti. Važno je da se roditelji međusobno slažu, vole i poštuju kako bi steklo određenu sigurnost u njih i povjerenje u svijet.

Tekst: Ivančica Tarade

Foto: Thinkstock