Prvi problem s kojim se susreće majka koja se vraća na posao jest kako nastaviti s dojenjem. “Kako će se organizirati dojenje, uvelike ovisi o tome počinje li majka raditi prije godinu dana ili nakon godinu dana rodiljskoga dopusta. Ako je dijete još vrlo malo, oko šest mjeseci ili manje, i još je isključivo dojeno, majka bi trebala nekoliko mjeseci prije povratka na posao raditi zalihe mlijeka, odnosno izdajati se i skladištiti mlijeko za ono vrijeme kad je neće biti kod kuće”, objasnila nam je Rodina savjetnica za dojenje Anita Falamić. Takve zalihe nije uvijek lako stvoriti, dalje nam objašnjava, jer dojke točno prate djetetove potrebe, a sada trebaju stvoriti više mlijeka nego što je djetetu trenutačno potrebno. Da bi u tome uspjela, majka nakon svakog podoja treba pokušati izdojiti još mlijeka i tako poticati stvaranje više mlijeka. U početku će to zahtijevati puno strpljenja jer nije lako svladati tehnike ručnog izdajanja ili izdajanja na pumpicu. S takvim je izdajanjima posebno važno nastaviti i na poslu. Ako je dijete sisalo u ritmu od svaka dva sata, tada se tako treba izdajati i na poslu jer će se tako održavati potrebna razina laktacije.

Potrebe djeteta od 8 mjeseci

Kod majki koje se vraćaju na posao, primjerice u 8. mjesecu, govori nam Adaleta, organizacija dojenja uvelike će ovisiti o tome kako je dijete prihvatilo dohranu. Neka djeca odbijaju dohranu u toj dobi, dok druga imaju tri obroka na dojci, a ostalo u kašicama. To je individualno i zato je, prema mišljenju Rodinih savjetnica, uvijek dobro napraviti određenu zalihu mlijeka nekoliko mjeseci prije, u slučaju da zatreba. To će se mlijeko prema potrebi moći vaditi iz zamrzivača i teta čuvalica, baka ili tata mogu ga po potrebi ponuditi djetetu.

A postoje i druge varijante, kao što nam je objasnila Ksenija Gredelj Vargović, jedna od majki sudionica Rodine grupe za potporu dojenju: “Zalihe mlijeka nisam radila jer je moj sin s 10 mjeseci već jeo drugu hranu. No, bitno je to da mi je teta čuvalica donosila dijete dva puta na dan u ured i ja bih ga podojila. Koristila sam tzv. stanku za dojenje na koju žena do djetetove godine dana po zakonu ima pravo.” S pravom na stanku za dojenje od dva sata majke često nisu upoznate, kako je potvrdila Ksenija, a i poslodavci ispočetka ne reagiraju pozitivno. No, kad im se objasni da vrijeme stanke od dva sata financijski pokriva HZZO, tada već lakše pristaju na dogovor. Stanka se, prema zakonu, može uzimati i u dva puta, bilo da majka dođe sat vremena kasnije na posao i ode jedan sat ranije ili usred radnoga vremena ode kući podojiti dijete. To znači da će šest sati rada plaćati poslodavac, a dva sata stanke su na teret HZZO-a. “Meni je plaća bila nešto manja jer je dio koji pokriva HZZO po satu bio plaćan oko 20 kn. No, za meme je to bilo prihvatljivo jer mi je bilo važnije da sam mogla podojiti svoje dijete”, rekla je Ksenija.

Za starije dijete ne treba raditi zalihe mlijeka

Za one majke koje se na posao vraćaju kad je dijete navršilo godinu dana, zadatak je puno lakši. Djeca te dobi će sisati rjeđe, obično ujutro, navečer i noću i dojenje im više nije primarni izvor hrane. U tom smislu nema potrebe da majka radi zalihe mlijeka ili da priprema dijete pokušavajući produžiti razdoblje između podoja. Naime, kako nam objašnjavaju savjetnice, takvi pokušaji odgađanja dojenja često ne urode plodom jer dijete ne razumije zašto mama ne može dojiti, a tu je, pokraj njega. “Djeca brzo shvate da kad mame nema, nema ni dojenja i zato nikada neće tražiti sisati u vrtiću ili od nekoga drugog osim kod mame”, zaključuje Anita Falamić također Rodina savjetnica za dojenje.

No, savjetnice ističu da bi majci koja doji u razdoblju kad ponovno kreće na posao poteškoće mogao predstavljati osjećaj prepunjenosti u dojkama. Da ne bi došlo do zastoja mlijeka, tih prvih dana dok se tijelo ne navikne, treba kod napetosti dojki izdojiti malo mlijeka, tek toliko da popusti osjećaj napetosti. Želi li majka održati laktaciju na istoj razini od po više podoja tijekom dana i nositi mlijeko kući kako bi ga dijete u kašicama ili na šalicu uzelo, morat će taj ritam izdajanja poštivati i na poslu. U suprotnom, laktacija će se postupno smanjiti, s time da će zadržati onu “radnu razinu” koja zadovoljava potrebe djeteta koje sisa kad je mama kod kuće.

Emocionalna strana dojenja

Majke znaju koliko ih se djeca mogu zaželjeti da hrle na njihova prsa, tek što su stigle po njih u vrtić ili kući. Ako ste u mogućnosti, nemojte odbijati dijete jer se ono samo želi uvjeriti da je s njegovom mamom sve u redu i da ga ona i dalje voli. Nerijetko djeca, što je reakcija na odvajanje, odjednom češće traže da ih se nosi na rukama ili počinju češće sisati i noću. To je sasvim prirodno jer je to jedini način da dijete nadoknadi druženje s majkom. To nam potvrđuje i Nives Kadić Moratto, majka Dominika (21 mj.), koja dolazi u Rodinu grupu više od godinu i pol: “Ja već radim 9 mjeseci, a u biti nije bilo neke posebne pripreme za povratak na posao, što se tiče dojenja jer sam se vratila nakon godine dana rodiljskoga. Ipak, emocionalno je bilo dosta napeto. Kod kuće je stalno tražio mene, a kad bih stigla s posla, morala sam ga puno nositi na rukama i dojiti. S vremenom se to stabiliziralo i sada, budući da normalno jede, dojenje je za njega kao aperitiv ili desert nakon kojeg ide jesti normalan obrok.”

Kako ponuditi djetetu izdojeno mlijeko?

Možda ste već negdje prije mogli čuti da dijete dojku i bočicu sisa različitim tehnikama. Mnoge bebe nisu u stanju istodobno kombinirati dvije različite tehnike sisanja pa odaberu jednu od njih. Djeca koja se nikada nisu srela s bočicom, znaju potpuno odbijati bočicu jer ne znaju što bi s njom radila. S druge strane, ima djece koja vrlo brzo prihvate bočicu pa zaborave sisati na prsima.

To se događa jer mlijeko iz bočice brže i lakše izlazi pa se djeca ulijene na prsima na kojima se valja pomučiti. Ali, oko bočice se ne treba zabrinjavati, bilo da je dijete potpuno odbija ili ne želite, dajući je, ugroziti dojenje. Mlijeko se djetetu, pogotovo onom sasvim malenom, može ponuditi i na šalicu. “Vani se u posljednje vrijeme nedonoščad hrani na šalicu kako im se ne bi pobrkala tehnika dojenja koju tek trebaju naučiti. Ako nedonošče zna piti na šalicu, to može svladati i starije dijete”, govori nam Anita.

Grupa kao potpora i mjesto druženja

“Rodinu grupu za potporu dojenju i prostor u kojem se nalazimo zamislili smo kao mjesto gdje mame koje doje mogu doći i dobiti potporu i savjet u dojenju svoje bebe”, govori Adaleta. Majkama je, kako smatra, potrebna potpora, posebice u počecima dojenja, kad su često izložene komentarima i raznim krivim savjetima. Puno mama nikada nije vidjelo nekog da doji ili su prva u ekipi prijateljica koja je rodila i jednostavno trebaju mjesto gdje će dobiti točne informacije. Isto nam je potvrdila i Mihaela Marija Perković, jedna od polaznica grupe: “Kad sam prvi put došla na grupu, tema je bila ‘Dojenje – utrka s preponama’. Prva tri mjeseca to je zaista bilo tako jer imaš problem, riješiš ga i drugi dan već imaš novi. Osim toga mozak ti ne radi jer si neispavan i ne znaš što napraviti. Rješenje sam često nalazila u grupi i na SOS telefonu koji su mi stvarno puno pomogli.”

No, grupe su važne i za trudnice. “Grupe su zaista dobra kombinacija i za majke koje doje i za one koje to tek čeka”, smatra savjetnica Anita. Naime, trudnice tu mogu sve pitati i iz prve ruke čuti iskustva majki koje su prošle porođaj i dojenje, ali imaju i prigodu vidjeti kako dojiti, kakav položaj zauzeti i uvjeriti se da dojenje uspijeva.

“Većina žena nastavlja dolaziti na grupe sa svojom djecom i nakon što su uspješno svladale dojenje jer nakon toga one osjećaju da mogu pomoći drugim ženama. To je stvarno lijepo vidjeti. Dobar je osjećaj kad jedna trudnica koja je došla prepuna dvojbi odlazi na porođaj sigurna u sebe i nitko je ne može uvjeriti da mlijeko može odjednom nestati, biti nekvalitetno ili da neće uspjeti u dojenju. Još je bolji osjećaj kad se žena nakon porođaja ponovno vrati u grupu i kaže kako joj je grupa puno pomogla i da doji”, dodala je savjetnica Anita.

Tekst: Ivona Šatrak, časopis Moje dijete, studeni 2010.

Foto: Thinkstock