Danas se bojim!

Vaše se dijete odjednom čudno ponaša. Plače čim ugleda susjedu i može se smiriti samo na vašim rukama. Mnoge roditelje to brine, a u stvari je riječ o dobrom znaku jer dijete počinje raspoznavati bliske osobe

Kako prepoznati strah od neznanaca?

Iako je dijete još prije tjedan dana ozareno gledalo gospođu koja radi u mesnici, sada se promijenilo i jako je suzdržano prema pedijatrima, susjedima i drugim manje poznatim osobama. Bez brige, dijete se ne razvija u vuka samotnjaka nego uči raspoznavati poznato i nepoznato. Ovaj “strah od neznanaca” često se javlja oko osmog mjeseca života, gotovo preko noći. Dijete koje se boji neznanaca često odvraća pogled, grčevito se hvata za majku i zariva glavu u njezino rame. Govor tijela je jednoznačan: “Samo mi ne prilazi preblizu!” Samo najprisniji ljudi, poput roditelja, mogu umiriti preplašeno dijete. Strah od neznanaca ponekad je usmjeren i na bake i djedove koji se čak znaju i uvrijediti jer se smatraju bliskim osobama, čak i ako u posjet dolaze svaka dva tjedna. Uzmimo za primjer Markovu baku koja se jednoga dana našla na vratima - i vidjela Markov skamenjeni izraz lica. Kada ga je baka za pozdrav pokušala pomilovati po obrazu, Marko je briznuo u plač.

Uzroci

Uzroci nisu u potpunosti razjašnjeni. No znanstvenici se slažu da je strah od neznanaca važna točka u zdravome razvoju. Dakle nije posljedica manjka brižnosti ili pogreške u odgoju. Znanstvenici strah od neznanaca uspoređuju s jednom vrstom pada sustava u mozgu. U prvih devet mjeseci života dijete je razvilo jako istančan oblik sporazumijevanja s roditeljima - osjetilni jezik koji se sastoji od gesti, zvukova, mimike, mirisa, dodira. Taj jezik funkcionira samo u uigranome timu. Nepoznata osoba može se potruditi i oponašati mamine geste ili tatine riječi: no njezin miris, glas, izgled - sve to odudara od uobičajenog obrasca. Upravo to djeca mogu polako početi prepoznavati s osam mjeseci. Njihov mozak javlja: tu se nešto ne slaže. No još ne znaju kako bi trebala reagirati na ovo novo iskustvo.

Razvoj

Uglavnom je riječ o iznenadnim napadajima panike koji se mogu pojavljivati tjednima i mjesecima - no s velikim individualnim razlikama. Ne pokazuju sva djeca jednako jako strah od neznanaca: neka su samo malo suzdržanija nego inače, neka plaču čim djed kaže “Bok”. To je prije svega pitanje temperamenta. Neke bebe reagiraju snažno, druge su u načelu nešto mirnije. I iskustva igraju ulogu: djeca koja su navikla na česte posjete brže se navikavaju na nepoznata lica. Unatoč tome, strah od neznanaca ne može se spriječiti tako da se dijete izloži što većem broju društvenih kontakata: studije pokazuju da osmomjesečni strah obuzme i potomke u velikim obiteljima ili židovskim kibucima. Ni svako dijete ne reagira uvijek isto, nego ovisno o tome koliko neko lice, situacija ili okolina odudaraju od uobičajene sheme. Tako bebe (u našem kulturnom krugu) lakše mogu zbuniti ljudi s tamnim bradama nego majčina sestra blizanka. Za smirenje: sram pred nepoznatim ljudima se smanjuje što se dijete više uči izražavati na drugačiji način, govorom, ali i neverbalno.

Hitne mjere

  • Utješite male strašljivce! Ako su napadaji straha od neznanaca nešto poput pada računalnog sustava (vidi gore), pomaže samo ponovno pokrenuti sustav na maminim rukama. Preporuča se posjetitelje i ostale žrtve straha od neznanaca opskrbiti s dvije informacije: 1) Marko to ne misli osobno. 2) Molim vas, malo se odmaknite
  • Dobrohotni pokušaji približavanja (“Dođi, dođi, pa neću te ugristi!”) samo pojačavaju strah. Radilo bi se o čistom mučenju dati bebu - da bi se takoreći očeličila - teti u ruke

Terapija

Terapija zapravo nije potrebna. Poteškoće u pravilu nestaju same od sebe. Do tada se mogu ublažiti, a najbolji lijek je malo odmaka (od manje poznatih ljudi) i velika količina blizine (bliskih ljudi). Samo pazite da ne pretjerate s udaljenošću! Naravno da su posjete dopuštene, ali pažljivo, zamolite posjetitelje da se ne obruše odmah s usklikom radosti na dijete. Kratak, prijateljski pogled u ime pozdrava je savršeno dovoljan. Na posljetku, i sami za sebe zahtijevamo tjelesnu VIP zonu koja nije dostupna svima.

Jednostavno treba pričekati dok malo hvatalo ne učini prve korake približavanja. Na posljetku, priroda je djecu obdarila i znatiželjom, zbog toga uglavnom ne traje dugo dok iz tatinog krila ili mamog naručja ne upute skriveni pogled u smjeru neznanca ili se čak oprezno nasmiju.

Tekst: Roditelji.hr

Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: ,

Vezano uz temu

Pomozite djetetu da izrazi osjećaje

Treba li i u kojoj mjeri ignorirati djetetove…

Kratka opuštajuća meditacija za vas i dijete

Dijete može primjenjivati ovu vježbu svjesnog disanja kad…

Kako prepoznati dehidraciju kod djeteta?

Dehidracija se kod djece javlja kao posljedica bolesti…

Taj dosadan kašalj

Iako djeca puno lakše podnose bolesti i nerijetko…

Pročitajte i:

vecernja nervoza

Zašto su bebe navečer nemirne?

Obično navečer krene neka nervoza, nemir i plač koji majke malenih beba teško podnose. Kako…

Slijepa majka uz pomoć tehnologije vidjela svoju bebu odmah po rođenju

Kathy Beitz od djetinjstva ima teško oštećen vid. Kad je rodila prvo dijete nije ga…

dijete s Down sindromom

Ženi koja se u trgovini zagledala u moju bebu s Downovim sindromom

Kad je Maggie saznala da je rodila djevojčicu s Downovim sindromom bila je očajna. Sve…

dobrobit mazenja s djecom

Može li fizički kontakt odnosno maženje s bebom utjecati na njezin DNK?

Vaša beba zaspe samo privijena uz vas? Uvijek traži vašu blizinu i ne želi vas…