Prirođeno iščašenje zgloba kuka najčešća je prirodna deformacija koštano-zglobnog sustava u djece i razvojni je poremećaj. Mogući oblici, ovisno o ozbiljnosti poremećaja, su: iščašenje (luksacija), poluiščašenje (subluksacija) i slabija razvijenost zgloba kuka (displazija).

Uzroci ovim poremećajima nisu jednoznačni niti su do kraja razjašnjeni. Ulogu svakako ima naslijeđe jer mogućnost da dijete naslijedi sklonost iščašenju kuka iznosi 12% ako je jedan roditelj imao iščašenje kuka, a čak 36% ako su od iščašenja bolovali jedan roditelj i stariji brat ili sestra. Učestalost iščašenja vezana je i uz rasu, zemljopisno područje, ali i spol. Iščašenja se u 4 do 6 puta češće javljaju kod djevojčica nego kod dječaka. Zahvaćeni mogu biti jedan ili oba kuka, češće je zahvaćen lijevi.

Katkad se ta deformacija javlja još u maternici zbog manjka plodove vode, djelovanja hormona ili zbog povećana tonusa maternice. 

Rano otkrivanje i liječenje razvojne displazije kuka od neprocjenjive je važnosti

Iznimno je važno da se dijagnoza prirođenog iščašenja kuka postavi što prije, najbolje već u rodilištu. Tako rano postavljena dijagnoza omogućuje provođenje liječenja raznim metodama (široko previjanje djeteta, korektivne vježbe pri prematanju, Pavlikovi remenčići...) te koristi fiziološki potencijal za rast i razvoj kuka tijekom samog liječenja. Na vrijeme liječeni kuk može se potpuno izliječiti, prije nego što nastupe degenerativne promjene u zglobu, odnosno artroza kuka koja bitno mijenja kvalitetu djetetova života i zahtijeva i agresivnije metode liječenja od onih samo konzervativnih.

Klinički pregled u rodilištu - Ortolanijev test

Pregledom djeteta nakon rođenja već u rodilištu, ustanovit će se dolazi li do lakog iščašenja zgloba ili ne. Pri okretanju oba kuka u stranu i dolje katkada se može čuti karakterističan “klik” (pozitivan Ortolanijev test) − to je zvuk vraćanja iščašene glavice bedrene kosti u njezino ležište. Tim testom utvrđuje se može li se glavica bedrene kosti, koja se nalazi izvan čašice, vratiti ponovno u čašicu ili ne može. Osim Ortolanijevim testom, pedijatar kliničko testiranje može upotpuniti i nekim drugim testovima (Barlowljev, Palmenov). No, sigurnih kliničkih znakova za otkrivanje displazije kuka nema.

Kako se displazija kuka ne može sa sigurnošću otkriti pregledom, pri svakoj sumnji na nju dijete se upućuje specijalistu dječje ortopedije koji osim svojega kliničkog pregleda radi i ultrazvuk kukova. Na ultrazvučni ortopedski pregled trebala bi se uputiti i sva djeca s pozitivnom obiteljskom anamnezom, nakon porođaja zatkom ili rođena carskim rezom.

Ultrazvuk kukova 

Ultrazvuk kukova otkriva sve oblike prirođenog iščašenja kuka, bez obzira na dob dojenčeta. Pregled se može ponavljati bez štetnih posljedica za dojenče, te se na taj način s vremenom mogu izdvojiti oni kukovi koji, iako su pri porođaju bili nestabilni, nastavljaju normalan rast i razvoj, od onih kojima treba rana terapeutska intervencija.

RTG kukova

Primjenjuje se samo u iznimnim slučajevima u djece starije od 12 mjeseci.

Tekst: Prim. mr. sc. Đurđica Šešo Šimić, dr. med., specijalist pedijatar, Poliklinika za dječje bolesti ‘Helena’, Dom zdravlja Istok, Zagreb

Foto: Profimedia