Emocionalne krize nakon porođaja: jesmo li sposobni roditelji?

Simptomi s kojima se mame obično muče nakon porođaja, a koje pokušavaju nekako same prebroditi, su nemogućnost emotivnog povezivanja s bebom, misli da nisu sposobne da budu majke i da se ne mogu nositi s izazovima majčinstva. Je li traženje pomoći sramota ili mudra odluka?

Rođenje djeteta je vjerojatno najljepši trenutak u životu svakog čovjeka. Ali i vrijeme kada roditelji trebaju – pomoć! Iako mnogi to ne žele priznati.

Zahvaljujući hrvatskom mentalitetu, mnogi smatraju da bilo kakva pomoć znači nesposobnost da se bude dobar roditelj. Jer mi smo sposoban narod koji zna i može sve. Popraviti automobil, promijeniti cijev iz koje šiklja voda, postaviti električne instalacije, baviti se trgovinom, turizmom ili odgajati dijete – nama sve ide od ruke.

A žuti mediji samo još više doprinose tom uvjerenju. Svako malo nas bombardiraju pričama o iznimno uspješnim ženama – uglavnom glumicama, manekenkama… koje savršeno balansiraju odgoj djece, karijeru i savršen odnos s bračnim partnerom. I to sve bez ičije pomoći. Odnosno, barem se tako čini. A dok mediji ne gledaju, cijela svita dadilja, kućnih pomoćnica, čistačica i tko zna kakve ispomoći svakodnevno defilira njihovim domom. Naravno da postoje mame koje su stvarno sve to nekako uspjele izbalansirati, ali njih je jako malo. Uostalom, nisu niti sve bebe podjednako zahtjevne. Vjerujem da je i većina roditelja toga svjesna, ali i dalje si ne žele pomoći, već se vode rečenicom: “Kako su drugi, tako ćemo i mi.”

Kolike, nespavanje, iscrpljenost, naporno odvikavanje od pelena, ispadi bijesa su jednostavno stvari s kojima se roditelji moraju suočiti i nema pomoći. Uostalom, i većina stručnjaka to tvrdi.

Trebam pomoć!

Dragi roditelji, želim vam reći da nije sramota tražiti pomoć! To ne znači da ste manje dobri ili sposobni. Negiranje problema, skrivanje ili izbjegavanje pomoći samo vam otežava već ionako izazovan zadatak. A da je roditeljima danas iznimno teško, više nije tajna. Sami moraju brinuti o djeci, moraju raditi, brinuti o kućanstvu i svakodnevno izvršavati brojne obveze. Moramo biti svjesni da danas kada više nema baka, djedova, teta, strina i stričeva koji mogu uskočiti oko odgoja ili kojim korisnim savjetom, moramo si međusobno pomagati.

Oni kojima je prijeko potrebna pomoć su novi roditelji koji se tek trebaju upoznati sa svojom bebom, uskladiti svoje ritmove, naučiti međusobno komunicirati i kako adekvatno zadovoljiti njezine potrebe. Naime, većina njih nikada nije imala prilike brinuti o bebi. Mnogima će prvi dodir s bebom biti tek kada se rodi njihovo vlastito dijete.

A glavni problemi s kojim se susreću su kolike i nedovoljno sna. Nakon što svi njihovi pokušaji i intuicija nisu uspjeli smiriti kolike, javlja se pad samopouzdanja, osjećaj nesposobnosti, osjećaj manje vrijednosti i postporođajna depresija. Iako se češće javlja kod mama, nova istraživanja su pokazala ni da tate nisu imuni.

Kako se manifestira postporođajna depresija?

Obično ni mama ni njezina okolina nisu svjesni da joj se potiho prikrala postporođajna depresija. Promjene u raspoloženju i ponašanju poput gubitka apetita ili pak bezvoljnost se pripisuju iscrpljenosti, nedostatku sna ili poludjelim hormonima.

Simptomi s kojima se mame obično muče, a koje pokušavaju nekako same prebroditi, su nemogućnost emotivnog povezivanja s bebom, misli da nisu sposobne da budu majke i da se ne mogu nositi s izazovima majčinstva. Javlja se osjećaj beznađa i krivnje jer smatraju da nisu dovoljno dobre. Uz sve to prikrada se anksioznost, zbunjenost, tuga i bijes koji je usmjeren prema drugima i vlastitom djetetu.

Nažalost, mnoge mame ni ne traže pomoć kako ne bi bile stigmatizirane. Ako i potraže savjet liječnika, sve se svodi na prepisivanje lijekova kako bi se ublažili simptomi. Ali njima to ne treba. Ono što im je stvarno potrebno je da im se ojačaju roditeljske kompetencije, da im se vrati samopouzdanje i nauči kako pravilno brinuti za bebu. Jer ako to ne svladaju, posljedice su kobne. Neispavanost i iscrpljenost su glavni uzroci sindroma tresenog djeteta i iznenadne dojenačke smrti.

Ipak postoje udruge, stručnjaci, iskusni ljudi koji žele pomagati roditeljima u njihovoj ulozi i pružiti im mjesto gdje mogu dobiti konkretne informacije i razriješiti brojne dvojbe koje ih muče. Savršenog roditelja nema, ali se možemo svi potruditi da budemo što bolji kako bi odgojili moralnu, poštenu, pravednu i uspješnu djecu.

Tekst: Iva Brčić, udruga Najsretnija beba Hrvatska

Foto: Profimedia

Preporučujemo

Tagovi: , ,

Vezano uz temu

Kako prepoznati baby blues ili postporođajnu depresiju?

Po rođenju djeteta, neke će majke osjetiti cijeli…

Radionica Čarobna trudnoća, porod i majčinstvo

Nakon već šest popunjenih radionica Čarobna trudnoća, porod…

Blagdani, bebe i kolike!

Beba ima kolike, kapi ne pomažu, a pedijatar…

Kako pomoći bebi da podrigne?

U prvih nekoliko mjeseci života mnoge bebe uz…

Pročitajte i:

jezik beba

Što nam to beba govori? Kako tumačiti njezine signale?

Plakanje, ritanje, okretanje glavice... za roditelje novorođenčeta jezik kojim govori dijete u najmanju je ruku…

Dječja povezanost s energetskim svijetom i radionica s holističkim pristupom

Razlog zašto su bebe toliko plačljive je njihova nemogućnost da se verbalno izražavaju. Taj neugodan…

Što nam govori bebino lice?

Mimika djeteta može nam od prvih dana otkriti mnogo o blagostanju i zdravlju djeteta

Što ako ne zavolim bebu odmah?

Oko 30 posto majki rođenjem djeteta ne osjeti emocije ljubavi i privrženosti djetetu. Katkada je…