Mnogi mladi roditelji dvoume se oko pitanja mogu li pretjerati s nošenjem djeteta i time naštetiti zdravlju djetetove kralježnice ili kukova i može li se dijete na taj način razmaziti?

Novije spoznaje psihologa i pedijatara potvrđuju kako nošenje djeteta do 8. mjeseca života donosi isključivo višestruke koristi u razvoju i napretku djeteta, a o mogućnosti da ga razmazimo u tako ranoj dobi ne može se ozbiljno govoriti.



Prednosti nošenja djeteta


Novorođenče ima nekoliko primarnih potreba: sisati, spavati i biti uz majku odnosno osjetiti bliskost i toplinu drugog ljudskog bića. Sve ostalo sasvim je sporedno. Kontakt s roditeljima čini dijete sigurnim i stimulira njegov napredak. Nedostatak kontakta prema mnogim istraživanjima ima negativan utjecaj na razvoj. Djeca kojoj manjka bliskosti jer ih roditelji drže na distanci obično zaostaju u razvoju, imaju slabiji imunitet, duže boluju, lakše pobolijevaju i podliježu bolestima te su psihički duže ovisnija o roditeljima.



Utjecaj nošenja na tjelesni napredak



  • U naručju roditelja u prvim mjesecima života dijete je na izvoru poticaja svih vrsta. Logično je stoga da se nošena djeca mentalno i fizički brže razvijaju. Nošeno dijete, izloženo majčinom govoru, pjevanju, šaputanju i gestama brže mentalno sazrijeva i naravno brže progovara od svojih vršnjaka.



  • Nošenje djeteta u položaju koji pogoduje kukovima i to primjerice postrance (na maminom kuku) ili raširenih nogica u marami na leđima, kako to čine majke u Africi pozitivno djeluje na razvoj kukova jednako kao i široko povijanje. Činjenica da afričke majke gotovo ne poznaju displaziju kukova dovoljno govori u prilog pozitivnim stranama nošenja novorođenčadi. Tog je mišljenja i profesor Hefti dječji ortoped sa njemačkog Univerziteta u Bazelu. Prema profesoru Heftiju kralježnica i kukovi novorođenčeta su prirodno skvrčeni (kakvi su bili mjesecima u majčinom trbuhu) i ne smije ih se nakon porođaja poticati na drugčiji položaj niti ispravljati. Nošenjem dijete na majčinim rukama sjedi u položaju koji mu anatomski odgovara te istovremeno vježba mišiće i motoriku čitavog tijela jer mora održavati ravnotežu. Zato se nošena djeca brže razvijaju, brže počinju puzati i hodati od djece koja češće leže.



Psihološke koristi nošenja



  • Kad je na majčinim prsima ili tatinim rukama dijete ima priliku gledati poznato lice, slušati roditelja kako govori, diše, osjetiti kucanje srca. Tu mu je ugodno, ono manje plače, brže se smiruje, osjeća se zaštićeno što znači da je i svijet toplo i sigurno mjesto. Temelji budućeg pozitivnog stava o životu stvaraju se upravo na roditeljskim rukama. Taj osjećaj se u blažem intenzitetu zadržava i kad dijete malo poraste. Zato će nošeno dijete sigurnije kročiti prema životu i ljudima, ranije se osamostaliti, manje biti ovisno o majci i njezinoj konstantnoj pažnji, sigurnije se osjećati u zajednici i lakše s njom komunicirati.

    I nema potrebe za strahom, vaše dijete vam govori sve, koliko dugo se želi nositi ili želi li se uopće nositi. Mnoge majke dvoje ili više djece svjedoče kako su se njihova djeca po tom pitanju potpuno razlikovala - jedno dijete se primjerice stalno željelo nositi dok je drugo brzo otkrilo čari samostalne igre i odbijalo nošenje. Zaista ne možete pogriješiti ako slušate potrebe djeteta i nijedan savjet ne doživljavate apsolutno pa tako i ovaj da se dijete treba nositi. Ne slušajte druge već radite onako kako vas vodi vaše dijete i unutarnji majčinski instinkt.



  • Mnogi psiholozi smatraju da je nošenje djeteta pozitivno za oporavak majke nakon porođaja. Ono skraćuje trajanje oporavka, smanjuje rizik od pojave postporođajne depresije, a zbog stalnog prisustva djeteta na grudima i procesi laktacije su brži.



Zašto nošenjem ne možemo razmaziti dijete?


Male bebe od nekoliko tjedana ili mjeseci ne raspolažu sposobnostima manipulacije kao što je uvriježeno mišljenje naših baka i roditelja. Kad roditelj nije pored malog uplakanog djeteta, za dijete on kao takav ne postoji s time da dijete ne može ocijeniti niti kad niti hoće li se roditelj uopće ponovo pojaviti. Zaista je nemoguće da su naši mališani mentalno sposobni shvatiti kategoriju vremena (mama će brzo doći), a kamoli manipulirati roditeljima plačem (puno ću plakati pa će mama brzo doći). Takav mentalni napredak dogodit će se najranije oko 8. i 9. mjeseca života kad dijete postaje svijesnije postojanja roditelja koji nisu pored krevetića i počinje shvaćati uzročno-posjedičnu vezu između svog plača i odgovora roditelja.



Potreba za nošenjem skriva se u genima


Odgovor na pitanje zašto se mališani vole nositi i zašto je to možda sasvim prirodno i potrebno za čovjekovo mladunče možda se skriva u primarnim refleksima koje ima novorođenče u prvim mjesecima života. Refleks hvatanja evolucijski je zaostatak iz davnih vremena kad se dijete, poput malih majmučića danas, konstantno trebalo čvrsto držati za majku dok se ona kretala. Ovaj refleks i danas funkcionira kod svake zdrave bebe. Naime, kad se dotakne djetetov dlan ili prstić dijete automatski sakuplja šaku i prima bilo koji predmet koji se nalazi na dlanu. Stisak šake toliko je čvrst da dijete ručicama karatko čak može držati svoju vlastitu težinu. Isti refleks postoji i na stopalima.



Kako pravilno nositi dijete u različitim vrstama nosilji i kako ih koristiti pročitajte OVDJE!