Izljevi nježnosti prema djetetu dolaze nam spontano jer bebe su jednostavno neodoljive. Prepustite se tepanjima jer bebu ne možete razmaziti

Bu-bu, gu-gu i druge slatke riječi


Mnogi smatraju da s djetetom treba razgovarati kao s odraslom osobom odnosno da im ne treba tepati. To jest i nije istina. Dok je beba sasvim mala, viša intonacija, kratki slogovi s naglim promjenama tona i zvuka, tepanje... djetetu više odgovaraju od primjerice ravne i tihe intonacije koju teže registrira i razaznaje. Različite kvalitete zvukova dijete će postupno učiti razlikovati, slušajući ih, i postupno ih povezivati sa smislom riječi. Zato igre koje zvukovno podražavaju, katkad i karikirano zvučne, pospješuju brži razvoj govora.



Tepajući djetetu, češće upotrebljavajte prave riječi i zvukove, primjerice: "Tata zvoni: din-don", "Filip hoda: top-top", "Maca mjauče: mjau-mjau"...




Reci pa-pa


Kako vrijeme odmiče, majka postupno počinje učiti dijete jednostavnim stvarima: mahati ručicom kad tata odlazi na posao i govori "pa-pa", govori "njam-njam" kad je na stolu hrana ili "vau-vau" kad u šetnji susretnu psa koji laje. To je važno kako bi dijete usvajalo i norme ponašanja i vezu između riječi i događaja. Nama logične i potpuno prirodne stvari djetetu su potpuna nepoznanica i ono mora o njima učiti od početka. U tome će nam puno pomoći riječi.



Dok govorite koristite pokrete tijela jer tako djetetu olakšavate razumijevanje. Uz tepanja u ovom razdoblju je važno djetetu izgovarati i prave riječi za psa, mačku, žličicu... svega onog što okružuje dijete. Samo tako dijete čuje i uči pravilan izgovor riječi.




Brbljanje


Što god radila s djetetom, presvlačila ga, kupala ili ga hranila, mama često razgovara s djetetom. I to je neizmjerno važno za dijete. Ne samo za razvoj fonosemantičkog sluha (povezivanje zvuka riječi sa smislom riječi), već i za stvaranje pasivnog vokabulara djeteta koji će kasnije biti zadužen za lakše učenje i razumijevanje (riječ koju pasivno pamtimo teško ćemo je se prisjetiti i izgovoriti, ali njezino značenje ostaje urezano u sjećanju i pomaže u razumijevanju unutar konteksta). Djeca su za pasivno usvajanje riječi pojačano otvorena u prvih šest mjeseci života.



Postoji teorija da je djetetu lakše učiti strani jezik ako ono od malena pasivno samo sluša govor ili čak samo pjesmice na stranom jeziku. Kako god komunicirali s djetetom, tepanjima, pravim riječima ili na stranom jeziku, važno je da ste u toj komunikaciji potpuno prisutni i da slušate i djetetove riječi.




Mimika lica


Djeca izrazito emocionalno reagiraju na bilo kakve grimase: napuhane obraze, iskrivljavanje očiju ili plaženje jezika. Sve grimase koje izazivaju smijeh kod djeteta su dobrodošle. No, one su i korisne jer potiču emocionalni i intelektualni razvoj djeteta. Pozdravite pokušaje djeteta da imitira vaše grimase i zvukove. Dijete na taj način razvija vlastitu mimiku i jezični aparat odnosno mišiće koji će sudjelovati u tvorbi glasova i razvoju govora.



Češće izražavajte emocije uz korištenje mimike i to čak preuveličano. Izražavajte osjećaje divljenja, radosti, sreće tijelom, zvukom, mimikom lica i ne suzdržavajte se zbog srama!