Spavanje bebe u krevetu s roditeljima mnogi će još uvijek osuditi. Što govore činjenice?

Unatoč činjenici što su stručnjaci dugi niz godina upozoravali na to kako beba u roditeljskom krevetu nije "poželjna", iz sigurnosnih i zdravstvenih razloga, mnogi su se roditelji oglušivali na takva upozorenja. Istraživanje koje smo proveli na uzorku od 100 obitelji pokazalo je da u 80% slučajeva bebe u prvih šest mjeseci provode i po više od dva sata noću u roditeljskom krevetu.



Isprekidani san


Jedni su dijete stavljali u zajednički krevet zato što su jednostavno željeli uživati u toplini i blizini svoje male obitelji, a drugi, brojniji, to su počeli provoditi jer nisu mogli podnijeti buđenja i dizanja iz kreveta zbog plakanja i dojenja.


"Marko je plakao i plakao. Bila sam jako umorna i suprug mi ga je donio u krevet da ga podojim. On se odmah posve smirio i nakon toga sam jednostavno uvela tu praksu. On je miran, ja sam mirnija i ne osjećam da činim nešto loše", kaže Ivana, jedna od brojnih mladih mama s kojima smo razgovarali. Suprug se brzo naviknuo na malu pridošlicu u krevetu i Ivana je tako hranila Marka šest mjeseci.


Odvikavanje od spavanja u zajedničkom krevetu bilo je teško, no uspjela je. Kaže da ne žali što je tako postupila jer bi bila mrtva umorna da je radila "sve po pravilima". Beba je vrlo kratko beba, vrijeme jako brzo proleti, i Ivana je to vrijeme željela maksimalno iskoristiti.


Dugi je niz godina vladalo je mišljenje kako nije dobro dojenče donositi u svoj krevet, čak i da ne bi smjelo biti u istoj sobi s roditeljima. Upravo zbog toga mnogi su roditelji pred drugima tajili da to čine. Mnogi to i danas još skrivaju.


Zašto su stručnjaci tolike godine mlade roditelje odgovarali od zajedničkog spavanja i zašto su roditelji nesigurni kad je zajedničko spavanje u pitanju?



Sigurnost djeteta


Kao glavni razlog nesigurnosti je nesigurnost djeteta. Tu se ponajprije misli na mogućnost gušenja djeteta ako se roditelj u snu okrene na njega. Time se ujedno prijašnjih godina, pa i stoljeća, objašnjavao i sindrom iznenadne smrti dojenčeta.


Znanost je pokazala da to nije tako i da taj sindrom nije izravno povezan sa zajedničkim spavanjem, tj. može nastupiti čak i ako je dijete u zasebnoj sobi. Protuteža ovome razmišljanju je činjenica da je u nekim krajevima, primjerice u Kini, zajedničko spavanje dio tradicije i načina života, kao i to da je tamo zabilježen vrlo nizak postotak pojave gore navedenog sindroma.


Najnovija istraživanja, provedena na Zapadu, pokazala su da su majka i dojenče sinkronizirani tijekom noći, da otprilike u isto vrijeme ulaze u REM fazu i jednako tako završavaju cikluse sna te da je majka u svakom trenutku svjesna prisutnosti svoga djeteta.



Razvijanje nezavisnosti


Tijekom osamdesetih godina prošlog stoljeća snažno je promovirana teza kako odvojenost dojenčeta od roditelja potiče njegovu nezavisnost. Tako se mladim roditeljima savjetovalo da ga smjeste u drugu sobu na spavanje.


Danas znamo da odvajanje dojenčeta od roditelja uvećava stres kod djeteta, osobito ako ga ostavite da plače. U odrasloj se dobi ta trauma očituje strahom od odvajanja. Neki od vodećih britanskih znanstvenika tvrde kako je za dijete najbolje da spava s roditeljima do pete godine života. Oni tvrde kako spavanje s roditeljima potiče zdraviji san te da je upravo to ulog u normalan i zdrav život.



Važno je naspavati se


Normalno je da majka ne može ostaviti dijete da plače. Ako je ono smješteno u drugoj sobi, majka će se za podoje morati posve razbuditi, ustati, poći u drugu sobu i tako nekoliko puta tijekom noći, što će je dovesti do potpune iznemoglosti. Dijete čak ne mora ni plakati da bi majka koja nema dijete na oku svejedno stalno brinula i time teže usnula i naspavala se.


S druge strane, ako dijete spava s majkom u istom krevetu, samim pomicanjem tijela pokazat će da je budno, majka će ga u polusnu dojiti, i oboje će ponovno utonuti u san. Bez plača dojenčeta, bez ustajanja, bez potpunog buđenja.



Ne zaboravimo na partnera


Da, i seks je naveden kao argument protiv dojenčeta u istoj sobi, jer nije baš zgodno kad vas prekida njegov plač, a uostalom, tko zna što mali sve vidi i ne vidi? Ipak, istraživanja postnatalnoga seksualnog života pokazala su da parovima treba neko vrijeme da se vrate u "normalu", neovisno o tome spava li dijete u istoj sobi ili ne.


A kad se već nađete u "normali", budite malo i kreativni. Dojenče možete privremeno odnijeti u drugu sobu. Budimo realni, i sami znate da vam za to neće trebati baš cijela noć!


Ipak, kao i sve drugo u životu, sve je stvar osobnog iskustva i pogrešaka, te vlastitih odluka. Teško je pronaći univerzalno pravilo za sve. Mnogo je načina kako rješavati noćne prekide sna, kako ostvariti zdrav, neisprekidan san. Katkad je potrebno više mjeseci dok ne uvidite koji način za vas i vaše dijete doista najbolje funkcionira.