ISPOVIJEST MAJKE DJETETA S AUTIZMOM: Postojali su znakovi upozorenja, ali ih lako možemo zamijeniti za introvertiranost

Mugdha Kalra, majka, televizijska novinarka, blogerica, voditeljica i aktivistica za autizam prije dvije godine se našla na BBC-jevoj listi 100 žena koje nas inspiriraju. Razlog? Budući da je majka djeteta s autizmom Mugdha je iz neposredne blizine vidjela iskušenja i nevolje s kojima se suočavaju svi koji brinu za ranjive pojedince u društvu.

„Kako bih si dala oduška, počela sam pisati blog”, prisjeća se Mugdha. Blog je počeo privlačiti pozornost i drugih majki koje su se našle u sličnoj situaciji. Shvatila je da postoje grupe podrške, što ju je ohrabrilo da sazna više o neurorazličitosti i da vidi kako pomoći djeci, ali i njihovim njegovateljima.

Njezin je danas 14-godišnji sin Madhav rano pokazivao znakove autizma, no tek je prilikom testiranja za upis u predškolu shvatila pravo stanje stvari. „Postojali su klasični znakovi upozorenja, ali oni koje lako možemo zamijeniti za introvertiranost. Moj je sin volio provoditi vrijeme nasamo, komunicirao je s nekolicinom ljudi. Govorio je, ali je njegov rječnik bio ograničen. Često je izbjegavao kontakt očima, bio je hiperaktivan. Iskreno, većina roditelja tu ne bi vidjela razlog za brigu i tek bi, kada bi dijete imalo 7 ili 8 godina, shvatila da nešto ne valja“, priča Mugdha koja je imala savršenu trudnoću.

Bila je zdrava, ukućani su ju mazili i pazili, a prvi dani majčinstva protekli su kao u snu. „Bio je divna beba. Budući da sam prvi put bila majka morala sam puno toga učiti. Maleno biće koje je u potpunosti moje. Bila sam nervozna, kao i svaka majka. Ali sam istovremeno uživala“, objašnjava. No stvari su se polako počele mijenjati kada je saznala za njegovu dijagnozu.

„Teško se pomiriti s dijagnozom autizma. Više nikad nisi isti. Život se mijenja. Možeš pokušati nastaviti po starom, negirati situaciju, biti ljut, tužan ili jednostavno preuzeti kontrolu nad svojim životom, svojim djetetom i vidjeti što napraviti“, kaže ova majka koja se odlučila koncentrirati na djetetove vrline.

„To su disciplina, snaga i strukturalizam. Dobar je u stvarima koje su često na njegovom rasporedu, koje se ponavljaju, bistar je i brzo uči vizualnim putem. Možda se ne snalazi dobro među učenicima, ali ako radite s njim jedan na jedan brzo uči. Danas je puno manje loših dana, jer dobro razumijem svog sina. Mogu predvidjeti njegove reakcije. Znam kako izbjeći neke ružne situacije“, ističe i dodaje kako je osim za dijete, podjednako važna briga i za roditelje.

„Nastojim brinuti o sebi. Vježbam, a psihičko zdravlje čuvam i tako što radim, družim se s prijateljima i imam svoj život“, priča i upozorava roditelje da obrate pozornost na djecu.

„Svako sedmo dijete je neurorazličito (ADHD, disleksija, diskalkulija, disgrafija, spektar autizma, ili kombinacija navedenih). Jedno od pedesetero djece ima poremećaj iz spektra autizma. Informirajte se o tome. To nisu bolesti, to su stanja kojima možete upravljati. Vaše dijete nije neka dijagnoza. Ono je u prvom redu vaše dijete. Njegova dijagnoza ne smije utjecati na to kako ga volite i kako gledate na njega. Prihvatite ga takvo kakvo jest, pružite mu život kakav želi, a ne onaj kakav vi mislite da bi trebalo živjeti ili kakav drugi ljudi misle da je normalan”, poručila je.