Prije svega, možete izbjeći laganje držeći se činjenica. Činjenica je da je postojao pravi živi Sveti Nikola. U ovom pothvatu, povijest je vaš prijatelj.

Nime, na nastajanje nove tradicije - štovanja Djeda Božičnjaka - najveći utjecaj imali su Amerikanci i  Nizozemci. Mnogi književnici, ilustratori i umjetnici počeli su prikazivati sv. Nikolu, umjesto kao svetog biskupa koji daruje djecu, kao veselog, starog Nizozemca koji puši lulu, vozi kola koja, kad donosi godišnje darove djeci, mogu letjeti iznad krošnji stabala. Nadahnuti tim opisima, nastaju crteži okruglog Djeda sa dugom sijedom bradom.

Ovo čak možete iskoristiti kao polaznu točku da objasnite kako su djeca toliko voljela ove priče o Svetom Nikoli da je naposlijetku izmišljen lik Djeda Božičnjaka.

Sveti Nikola rođen je u tadašnjoj Grčkoj u trećem stoljeću u bogatoj kršćanskoj obitelji, a roditelji su mu umrli dok je bio mlad. No, priča kaže da su se Isusovi spisi i učenja već ukorijenili u mladiću i u nastojanju da slijedi Isusove riječi te da 'proda sve što posjeduje i novac dade siromasima'. On se odrekao svog nasljedstva u korist potrebitih i bolesnih. Na kraju je postao biskup i bio je poznat po svojoj nevjerojatnoj velikodušnosti. Ali isto to uvjerenje, da služi potrebitima, u konačnici je dovelo do njegova progona pod rimskim carem Dioklecijanom, Nikola je bio zatvoren, a nakon što je oslobođen, umro je 6. prosinca 343. godine u Miri.

Ali njegova legenda je živjela, naime svi su ga smatrali zaštitnikom djece.

Ako se pitate kako smo od drevnog sveca došli do bradatog 'vilenjaka', razmislite o ovoj priči o Svetom Nikoli. Navodno je jedan siromah u Miri imao tri kćeri koje su bile osuđene da se nikada ne udaju jer nisu imale miraza. Njihova je sudbina bila zapečaćena i ako se ne udaju, postat će robinje.  Ali 'u tri različite prilike, u njihovu se domu pojavila vrećica zlata koja je bila dovoljna za miraze. Vrećice sa zlatom, bačene kroz otvoren prozor, navodno su sletjele u čarape ili cipele ostavljene prored vatre da se osuše'.  I tako se rodila tradicija vješanja čarapa kraj kamina.

Kako reći istinu o Djedu Božićnjaku

Odgovorite im protupitanjem. Možete reći: ‘Što vi mislite?' Na taj ćete način moći bolje procijeniti što vaše dijete zapravo želi čuti. Možda su upravo čuli drugu djecu na igralištu kako raspravljaju o Djedu Božićnjaku i zapravo ne traže istinu. Ali ako je njihova namjera doći do srži problema, onda, budite iskreni.

Možete im reći: ‘Nikad vam neću lagati. Želite li znati istinu?'. To daje djetetu vrijeme da razmisli što traži.

Kada pristupate delikatnoj temi otkrivanja Djeda Božićnjaka, uzmite u obzir i njihovu dob.

Neka dijete postane dijelom tajne. Umjesto da jednostavno sazna istinu i otkrije da su Djed Božićnjak zapravo mama i tata, može zajedno s vama pomoći da održite čaroliju mlađoj braći, sestrama ili rođacima. Može pomoći napuniti čarape ili napisati pisma Djeda Božićnjaku za svoju mlađu braću i sestre ili prijatelje.

U jednoj priči, majka se suočava sa svojim djetetom koje je shvatilo da Djed Božićnjak nije stvaran.

Umjesto razgovora o tomu, rekla je: 'Toliko si porastao da je i tvoje srce postalo veliko, što znači da je vrijeme da postaneš Djed Božićnjak.' Što to znači? U ovoj priči, to znači da dijete može izabrati nekoga u svojoj zajednici kome će dati dar bez ikakvog očekivanja zahvalnosti ili dara zauzvrat. Ova nova tajna misija zapravo pomaže djetetovu razumijevanju pravog značenja praznika, prihvaćanju nesebičnog darivanja i djelima dobrote. Ukratko, ono što bi moglo biti tužan trenutak, može se pretvoriti u novu zabavnu avanturu.

U konačnici, način na koji ćete pristupiti pitanju o Djedu Božićnjaku ovisi o svakom pojedincu.

Vašu odluku podijelite s obitelji, uključujući baku i djedove ili tetke i ujake. Onda kada dođe vrijeme, svi zajedno djeci mogu olakšati prijelaz. Zapamtite, objasniti Djeda Božićnjaka bez laganja, ne mora biti teško iskustvo. Ako ste transparentni, iskreni i pretvorite ga u uzbudljivu novu blagdansku avanturu, može čak biti i uzbudljivo.