Novije studije pokazuju kako djeca koja imaju viši koeficijent inteligencije uopće nisu perfekcionisti niti teže k tomu da svaki zadatak koji se pred njih stavi obave savršeno. No u društvu vladaju ozbiljne predrasude vezano uz tu temu.

Čim se djetetu ‘zalijepi’ etiketa ‘inteligentno’, odmah se javljaju određena očekivanja od njega kao osobe. Ovi stereotipi pojavljuju se u školi, među vršnjacima, ali i u obitelji.

Neki od stereotipa su da inteligentna djeca nikad ne propuštaju nastavu, da pročitaju 1000 knjiga tjedno, i savršeno reagiraju u svakoj situaciji. Od takve se djece očekuje savršenstvo, a ona se moraju jako truditi da bi ta očekivanja i opravdala.

Prema PsyPost, ove tvrdnje o savršenosti iznadprosječno inteligentne djece nisu nužno i istinite pa nije pošteno klasificirati ih kao savršene i od njih očekivati savršenstvo. Iako mogu održati tako visok standard radi drugih, ne uklapaju se u tu kategoriju.

Studija Jeroena Lavrijsena, znanstvenika koji se bavi razvojem darovite djece i mladih, pokazuje da su djeca i mladi jačih kognitivnih sposobnosti manje zabrinuti oko vlastitih pogrešaka nego njihovi vršnjaci.

Mnoge su studije rađene na tu temu, a Jeroen smatra kako zaključci prijašnjih studija ne čine razliku između inteligencije i odličnosti (savršenosti).

Jeroen ističe kako je uvijek nailazio na mišljenja ostalih kolega da su darovita djeca i mladi iznimno fokusirani na to da ne čine pogreške, što potpuno smatra pogrešnim stavom.

Smatra kako za te tvrdnje ne postoje čvrsti dokazi i da su zaključci izvedeni na jako uskom uzorku genijalaca.

Najnovija studija uzela je uzorak od 3000 učenika, među kojima su bili nadareni i prosječno inteligentni, a odgovarali su na anketna pitanja vezana uz vlastite neuspjehe i pogreške te kako se nose s njima u životu, ali i obeshrabruju li ih neuspjesi na nove pokušaje. Rezultati su bili očiti. Nadareni učenici su imali veća očekivanja od sebe, ali nisu bili zabrinuti oko vlastitih pogrešaka i neuspjeha, dok su njihovi vršnjaci prosječne inteligencije imali miješane odgovore.

Istraživanje je pokazalo da treba ispitati zbog čega nadarena djeca više očekuju sami od sebe, je li posrijedi pritisak okoline ili njihova želja da budu izloženi stalnim izazovima?

Tekst: Sanja Matasić

Foto: Shutterstock